Mikenjani se u južnoj Grčkoj spominju već 1600. pr.Kr. Područje koje su nastanjivali protezalo se preko dva otoka i južnog dijela kopna današnje Grčke, a vladavinu su širili osvajanjem gradova poput Pylosa, Atene, Tebe i Knososa. Mikenjani su bili i glavna pomorska sila, a mornaricu su koristili za trgovinu i za ratove.
Zbog nedostatka prirodnih resursa bili su prisiljeni uvoziti sirovine, koje su s velikim umijećem pretvarali u prelijepa umjetnička djela i razne proizvode koje su prodavali i drugim narodima. Širom Egejskog mora bili su poznati po svom oružju i draguljima.
Nitko ne zna kako su i zbog čega nestali. Teorije govore o društvu razorenom pobunom seljaka, potresima, smanjenju prihoda od trgovine, ali i o invaziji Dorana, koji su nahrupili sa sjevera i naselili se na prostoru koji je pripadao Mikenjanima.
Grčka je u razdoblju Mikenske kulture doživjela procvat. Obrtnici su izrađivali uporabne predmete od gline i bronce, ali i oružje luksuzne predmete poput rezbarenih dragulja, nakita, posuda od plemenitih metala i staklenih ukrasa.
Kontakt s minojskom Kretom imao je presudan utjecaj na razvoj Mikenske kulture, posebno na polju umjetnosti. Činjenica da su vaze koje pripadaju Mikenskoj kulturi pronađeni na prostoru od Levanta do Sicilije i sjeverne Afrike svjedoči o vrlo živim trgovačkim vezama na tadašnjem Sredozemlju. Mikenjani su prodavali keramiku, vino i ulje, a uvozili slonovaču, kositar i razne sirovine.
Osim što su bili vješti trgovci, Mikenjani su bili poznati ratnici i veliki graditelji. Gradili su zidine, mostove i grobnice u obliku košnice od golemih kamenih blokova, ali najpoznatiji su po impozantnim utvrđenim palačama poput one u njihovoj prijestolnici. Rabili su slogovno pismo za koje se vjeruje da je najstarije poznato grčko pismo. Država im je bila politički centralizirana (o tomu svjedoči velik broj pronađenih administrativnih tekstova), a vrhovnu je vlast imao kralj. S vremenom su proširili vlast na Kretu i gotovo čitav prostor Egejskog mora.
Umjetnost im karakterizira skromnost ukrasa, simetričnost, ponavljanje i stroga uređenost s vrlo ograničenim rasponom motiva – uglavnom scene iz prirode, lov i rat. Najčešće umjetnine bile su posude, figurice od pečene gline (posebno su popularne bile stojeće ženske figure), male skulpture od slonovače, rezbarene kamene posude i složen zlatni nakit.
Mikenska civilizacija uništena je u tzv. Kolapsu brončanog doba, vremenu kada su razorena gotovo sva urbana središta u istočnom Sredozemlju. Većina znanstvenika smatra da je mikenska država uništena nadiranjem grčkih plemena iz unutrašnjosti ili uslijed građanskih sukoba. Tada je nastupilo tzv. Mračno doba stare Grčke.
Kasniji Grci smještali su mnoge mitove i književna djela upravo u razdoblje Mikenske kulture.
Comments are closed.